Stari gitarista iz 1903. godine je jedna
od najpoznatijih slika Plavog, simbolističkog perioda Pabla Pikasa. Njegov
takozvani Plavi period sastoji se gotovo isključivo od slika prosjaka i
skitnica, odbačenih žrtava društva, čiji je patos odraz umjetnikovog ličnog osjećanja
usamljenosti. Danas se ova slika nalazi u Institutu umjetnosti u Čikagu.
Plavi period Pablo Pikaso je počeo 1903.
godine remek-djelom Sjećanje-Sahrana Kazagemasa. Sliku je posvetio svom bliskom
prijatelju Kazagemasu, koji se ubio u jednom pariskom baru zbog neuzvraćene
ljubavi. U ovom periodu Pikaso slika mnogo emocionalne psihološke teme ljudskog
siromaštva i otuđenja, bolest, bol, patnju. Iz tog perioda je i čuvena slika
Stari gitarista.
Slika Stari gitarista je jedan neobičan
amalgam manirizma i umjetnosti Pola Gogena i Anrija de Tuluz Lotreka. Na slici
se zapažaju blago izvijene konture koje su natopljene ličnom sjetom jednog
dvadesetdvogodišnjeg umjetnika, Pikasa.
Slika prikazuje starog, slijepog, čovjeka
u pohabanoj odjeći, koji svira ulicama Barselone. Njegova figura je tanka,
nalik na skelet, i malo savijena iznad gitare. Gracioznost njegovih mršavih
udova podsjeća na El Greka. Velika, braon gitara ispunjava prostor oko
gitariste psihički i simbolično. Iako, bezizražajno braon boje gitara postaje
upadljiva u odnosu na plavu pozadinu koja je centar i fokus, i za gitaristu, i
za posmatarača. I fizički i simbolično gitara popunjava prostor oko usamljene
figure gitariste, koji zaboravlja svoje slijepilo i siromaštvo dok svira.
Izduženim prstima on trza žice svoje gitare, i kao da svira posljednju pesmu
nade. Taj stari svirač prima svoju sudbinu sa mirenjem koje izgleda gotovo
svetačko.
Monohromatska hladna plava gama slike
uklanja radost promjene boja i svjetla, i kreira ravne dvodimenzionalne forme
koje gitaristu izdvajaju iz vremena i prostora. Prigušena plava gama stvara
melanholičnu atmosferu i naglašava tužnu temu. Takođe, ulje na panelu stvara
tamniju i više pozorišnu atmosferu na slici.
Stari gitarsta je primjer mirne slike sa
temom koja se može interpretirati na različite načine. Slijep i siromašan umjetnik
zavisi od gitare, a mala naknada prolaznika mu omogućava preživljavanje. Gitara
je i muzički instrument koji znači iskazivanje emocija. To omogućava gitaristi
da smanji svoju usamljenost. Neki istoričari umjetnosti vjeruju da ova slika
izražava usamljeni život umjetnika i njegove borbe za uspijeh u karijeri.
Dakle, umjetnost, postaje simbol reakcije i izolacije. Ali, uprkos izolaciji
gitarist-umjetnik na ovoj slici da bi preživjeo zavisi od društva. Slika je
tako postala jedna snažna alegorija ljudske egzistencije.
Нема коментара:
Постави коментар